Stopa za stopom je knjiga pjesama u kojoj se autor Anto „Tono“ Majstorović ne može dovoljno naljubiti svog rodnog zavičaja, svoje Bosne gizdave i fine i svoje lijepe župe Kraljeve Sutjeske iz koje je kao ratni prognanik otišao i na koncu završio u Nizozemskoj. Naslov knjige upućuje na poruku ustrajnosti u ljubavi, a ona je za autora lajtmotiv, riječ koju treba pisati velikim slovima, naglašavati, koja je sveta i ne smije podleći vremenu, odnosno okolnostima. Iz konteksta je razumljivo da je ona za autora drugo ime Božje – da su te dvije riječi za nj sinonimi. Majstorovićeva knjiga je imperativno antiratna apologija ljubavi koja se zalaže za dostojanstven život.

“Ne guraj me i ne tjeraj i ti u drveni sanduk pun gusjenica, crva i mrava, već prigrli me i stavi u krilo ko dobro dijete svoje.”

“Molim te ko Boga, zemljo moja mila, ispuni ovom smrtniku makar jednu od tisuću želja, da sve do sudnjega dana živi u miru s bližnjima svojim.”